ĐAČE POLETARČE

 

 

Kad ujutro zvono zvoni,
Hajte, đaci vreme je školi.
Mali Đoka suze roni,
Mali Đoka majku moli.

 

U školu bih, majko mila,
Svi su drugi otrčali.
A majka mu lepo zbori,
Nemoj sine, još si mali.

 

Al badava, Đoka moli,
Male svoje ruke širi.
Želja mu je školu videt,
Makar samo da zaviri.

 

A majka se tiho smeši,
E pa dobro, a ti hodi.
Od radosti Đoka skače,
U školu ga mati vodi.

 

Puna je škola dobrih đaka,
A Đoka se javlja svima.
Učitelju ruku ljubi,
Učitelj ga lepo prima.

 

Sad u školu ide Đoka,
A u školi samo sedi.
Samo sluša, samo pazi,
Samo motri, samo gledi.

 

Nema table ni pisaljke,
Još je mali za te stvari.
Oko njega pravi đaci,
A on samo poletari.

 

Pa u sebi jednak misli,
Dal će skoro Bog mu dati.
Da poraste, pa da počne,
Čitat, pisat, računati!