JOJA I GUSKA

 

 

Pored bare stoji Joja,
Nema mira ni pokoja.

 

Sve se kesi, sve se smije,
Raspinju ga vragolije.

 

A po bari guska plovi,
Sa kćerima i sinovi.

 

Pa ga guska mrko gledi,
Jer joj guščad on ne štedi.

 

Već ih uvek gnjura, dira,
Nikada im neda mira.

 

Na njeg guska često siče,
Al se Joja i ne miče.

 

Već pesnicu svoju stište,
Zove gusku na bojište.

 

Najedared, ga, ga, ga,
Skoči gusak, povija ga.

 

Da junački megdan dele,
A nas junak šumangele!