MALA DADILJA

 

 

Čitav sat ga evo nosim
Malog hulju, malog batu,
A on plače, samo plače
Ko da radi po zanatu.

 

Da je gladan, to baš nije
Zdrav je pun je ko mangupče.
Što je na njemu, sve je čisto
Ni buve ga, znam ne muče.

 

Metla sam ga u kolevku
Pa ga opet morah dići,
Ja ga nosim, a on dreči
Ja mu pevam, a on ciči.

 

Ćuti bato, već jedanput
Došlo mi je već do gušta!
Bože, bože, da l sam i ja
Kadgod bila tako pusta.