POSLE GOZBE

 

 

Žabac s svojom žabom
U gostima bili,
Tu su mnogo jeli,
A bogme i pili.

 

Pojela je žaba
Šeset i pet muva,
Trbuh joj se napo,
Ne može da duva.

 

Reče žaba žapcu:
Ja se, mužu,bojim,
Neću moći kući
Na nogama svojim.

 

Žabac odgovara:
Teško je i meni,
Al moram pomoći
Svojoj dragoj ženi.

Pa joj priđe bliže,
Na leđa je diže
I odnese kući
Malko posrćući.