SUNCE I VETAR

 

 

Hvalio se vetar svuda,
Uzdizo se preko svega,
I suncu je prkosio,
Da je jači i od njega.

 

Nisi jači, sunce reče,
Hvališa si, vetre, samo.
Ja ti rekoh da sam jači!
E, pa hajde da pokušamo!

 

Vidiš putnika onog dole,
Gde korača pored Save,
Da vidimo ko će prije,
Šubaru mu skinut s glave!

 

Poče vetar duvat, ali
Što on većma duva, brije,
Putnik većma kapu čuva,
I na uši navlači je.

 

Zatim poče sunce sjati,
Kad je vetar već umino,
Sunce sjalo ljupko, milo,
A putnik je kapu skino.