VEČE

 

 

Sunce je prešlo svoje pute,
Preko neba, njiva plave,
Sad će tice da ućute,
A zvezdice da se jave.

Još je svetla ona strana,
Jošte zapad rumen krasi,
Kao spomen velikana,
Koji se smrću ne ugasi.

Pastir svoju frulu laća,
Pesma krila razavila,
Radenik se s posla vraća,
Njega grle deca mila.

Tišina se blaga lije,
Po seocu našem širom,
Večer ide da pokrije,
Sve umorne blagim mirom.