VESELJE U RITU

 

 

U ritu je sjala,
Mesečina blaga,
Jest, ona je pala,
Kao nova snaga.

Prosula se kao,
Neko staro vino,
Žaba reče patki:
Hajd` da se veselimo!

Te je lepe reči,
I kornjača čula,
I po njoj se neka,
Radost razasula.

Pa za časak tili,
Kolo se uhvati,
Tako, moji dragi,
Vesela vam mati!

Igraju kroz trsku,
Igraju kroz situ.
Lepo je veselje,
Lepo je u ritu.

Gde se kolo hvata,
Znak je bratske sloge,
Kad zaigra srce,
Igrajte i noge!

A da li ima svirke?
I svirka se čuje,
Čujem čisto i ja,
To komarci zuje.

Igrajte, zamerke,
Nema ni najmanje,
Slađe je igranje,
Nego tugovanje.

Ja zacelo ne znam,
Je li sve tako bilo,
Ili se mozda slikaru,
Samo tako snilo.

Dosta, kad je slika,
Vesela i slatka,
Kako igra žaba,
Kornjača i patka.